Moli del Cilindro

Naslov posta je ime prve farme na kojoj sam volontirala kao Wwoofer. 

(World Wide Opportunities on Organic Farms ili Willing Workers on Organic Farms). 

U Barceloni sam se ukrcala na vlak 14.7.2014. Znala sam samo da izlazim u Ulldeconi i da će me Juanma pokupiti. To je bio prvi put nakon četiri dana u stranoj zemlji da me netko čeka i da će se pobrinuti da me ugosti. Osjećaj pripadnosti.

Kad sam izašla iz vlaka ugledala sam ga, nije ga bilo teško prepoznati. Poljubili smo se u oba obraza kako je u njih običaj.

Auto je krntija, vozimo se kroz neku šumadiju, pola ceste nije asvaltirano, rupe, cesta gora nego u Hercegovini. Na kraju dolazimo pred rezidenciju punu biljaka i stabala, kuća se još ne vidi.

Onda sam ugledala kuću. U njoj je djevojka koja se na prvi pogled učinila stranom. Prima me kao domaćina, priča engleski, stičem dojam ko da je ona njihova kćer. Pokazuje mi kuću, koke, patke, vrt, gdje je moja soba. 

Primjećujem ja da ima nekakve ranice na vratu. Dolazimo do zaključka da obe imamo isti kožni problem Neurodermitis. Grlimo se i osjećamo posebnu povezanost jer smo prošle kroz jednu patnju koju nitko drugi ne može razumjeti, ni osjetiti.

Ana je Nijemica i ima 20 godina, priča četiri jezika i jako je pametna cura. Svidila mi je jako. 

Ali moj prvi dan bio je njezin posljednji, tako da je naše prijateljstvo završilo gotovo prije nego je počelo. Dok ovo pišem dolaze mi suze na oči. Jer osjećam ko da ju je Bog poslao da mi kaže da se ne brinem jer nisam sama.

Razmijenile smo životna iskustvai bilo je jako emotivno.

Tu večer sam zaplakala. Moja prva-njezina posljednja.

Moj prvi radni dan počeo je doručkom. Bila sam pomalo nervozna jer sam znala da Ana danas odlazi. Ona je sve naučila, kako raditi u vrtu, gdje što stoji, kuhati, jednostavno je postala dio njihove obitelji, a kad ona ode, ostajem sama.

Rano ujutro prvo što sam napravila je prolila vrelu kavu po ruci jer sam bila malkice nervozna i pospana, bilo je 7 i 15 ujutro.

Nisam znala što pričati sa Juanmom i Magdom. Magda je njegova žena. Ona dobro priča engleski.

Onda je počeo posao. Prva stvar koju sam radila je bilo branje mahuna, ali nekakvih malo drugačijih, a drugi posao motikom iskopavati korov oko kukuruza. Korov sam iskopavala gotovo 3 sata i dobila žulj na ruci. Onda je došao Juanma i rekao mi da ne radim dobro. Osjećala sam se tako glupo. Pogubljeno.

Onda smo ručali i sve je jako domaće i ukusno ali okusi su mi još uvijek nepoznati i ne mogu baš uživati u njima ali me jako veseli činjenica da je sve zdravo i domaće.

U Magdi počinjem vidjeti majku. Jako je brižna i podsjeća me na moju mamu. Oni nemaju djece. Tako su odlučili. 

***

Šta više dani prolaze, sve se više počinjem osjećat okej. Zasluženo. 

Naime, režim; doručak u 7 i 15, rad od 8 do 12, rucak u jedan, perem suđe. Onda ide siesta to je odmor nakon ručka i više manje sam cili dan slobodna do večere.

Ne mogu reć da sam baš pre pre uživala. Iako je kuća stvarno lijepa i ugodna, osjećala sam se ful strano i nekako neugodno šta su ti ljudi tako dobri prema meni.

Inače sama sam s njima. nas je troje u kući. Oni imaju svoje navike, osjećala sam se pomalo ko smetnja, teret.

Onda kad sam polako počela shvaćat šta trebam radit, odnosno kad su poslovi postali lakši od onog kopanja s motikom, postalo je lakše. Nekako bih se umorila i ogladnila i osjetila kako tu hranu i njihov trud zapravo zarađujem. I tu je prestala krivnja i počeli u dolaziti lijepi osjećaji zasluge.

Ovdje me strašno veseli što se stvarno, svakim danom, što više i više radim u toj kući osjećam slobodnije za otvoriti frižider i pojesti više, upaliti svjetlo, pa nakraju krajeva pustiti vodu.

Mama me naučila kako biti skroman i to je također jedna od ljepših vrlina koju mi je polonila. Mama hvala ti, Volim te najviše na svijetu.

Danas,, dok sam čupala korov oko kukuruza osjetila sam se tako nevažnom na pozitivan način. Da nije bitno tko sam, što sam, čega se sramim i koje su moje mane, koje konstantno kvocaju u mojoj glavi kad oko mene ima puno ljudi. Osjetila sam se nekako dobrom, nekako pozitivnom.

***to be continued

.