Dok čekam svoj rođendan

Od zadnjeg posta o putovanju prošla je točno godina dana. Dok čekam svoj dvadesetpeti rođendan prisjećam se čekanja dvadeset četvrtog prošle godine, htjedoh reći prošlog ljeta jer je vrijeme bilo gotovo ljetno.

jedina fotografija te večeri na kojoj sam sama iz nepoznatog razloga.

Naime sjedila sam na terasi na kanarskom otoku Lanzarote u društvu Španjolke, Njemice i njemačkog gej para. Uživali smo u svježoj proljetnoj večeri uz crno vino, pršut, sir, masline i hrvatsku Gavrilović paštetu. Da, proljetoj večeri u siječnju, jer tamo je temperatura cijele godine kao kod nas u proljeće i ljeto. Nisam dovoljno cijenila trenutak, iako sam uživala u njemu. Pamtim da je Njemica bila ljubomorna na moje godine. Pričali smo većinom na španjolski, a zbog gej para bi se prešaltali na engeski, pa se opet vratili španjoslkom, pa bi Nijemci pričali malo njemački. Smijali smo se i u globalu je bilo dobro, a u ponoć smo nazdravili mojoj napunjenoj dvadeset četvrtoj godini života. Na desetak minuta zaboravila sam da itko drugi u tom trenutku postoji, a onda sam se spustila na sredinu dvorišta gdje se mogao uhvatiti wifi. S obzirom da je na kanarskim otocima jedan sat više no u Europi, čestitki je već bilo hrpa. Stizale su poruke, a moj zid na fejsbuku punio se čestitkama, te sam strpljivo na njih odgovarala sva uzbuđena. Onda sam skužila da je vrijeme da se vratim društvu, a odgovarati mogu kasnije. Zapravo večer je zaista bila nježna i ugodna kad se malo bolje sjetim i drago mi je sada što ću se tog rođendana cijeli život sjećati kao nečeg nesvakidašnjeg i drugačijeg, a malo mi je falilo da odustanem od tog putovanja.

ciplele koje sam ostavila pored smeća prije odlaska s mjesta na kojem sam dočekala rođendan.

Brine me to što život više ne shvaćam zdravo za gotovo i godine me bole. Previše se brinem i svaki rođendan se zapitam hoću li doživjeti onaj slijedeći. Što se dogodilo sa mojom bezbrižnošću? Zašto me toliko strah za sutra? Zašto zazirem od drugačijeg?

Na to rođendansko putovanje otišla sam sa svojom prijateljicom koju sam do tada poznavala malo više od godinu dana, ali većinom smo prijateljstvo održavale online, zavoljele smo se nekako iako je razlika u godinama bila pozamašna. To mi nikad nije bilo bitno pogotovo u društvu starijih jer volim kad se osjećam mlađe, slušam i upijam.

Nakon tog putovanja prijateljstvo je puklo. Ne znam točno zašto i ne volim kad me pitaju. Bila sam uvjerena da mi rođendan ne znači ništa, ali znači mi. Drago mi je što sam ga provela s njom, tako ću je cijeli život imati vezanu za svoju priču o rođendanu.