Ništa što već nismo znali, ali i dalje stvara osjećaj frustracije.
Postoji životni slijed koji se podrazumijeva, nisam sigurna jel u cijelom svijetu, Europi ili je stvar Balkanskog poluotoka. Prema tome slijedu dijete bi se trebalo roditi unutar bračne zajednice, školovati se od svoje šeste do dvadeset šeste godine, onda početi raditi, odseliti od roditelja, udati se i roditi novu djecu kojima će život imati isti takav slijed. Ako se kojim slučajem ne potrudiš uklopiti u takvo društvo bit ćeš najvjerojatnije odbačen. Roditelji prije svega neće više biti ponosni na tebe, kolege na poslu će te žaliti jer si slobodan i nemaš djece, ako nekim slučajem nedaj bože zatrudniš izvan bračne zajednice ljudi će ti izražavati njihovu sućut. Sreća od strane bližnjih je u takvom slučaju većinom isključena. Koliko god ljudi sa balkana bili liberalni, teško da će iskorijeniti svoj način razmišljanja, to je u nas usađeno. Usađeno u tolikoj mjeri da pojedinac koji nema namjeru svoj život podrediti tom slijedu, osjeća neku vrstu grižnje savjesti. Pojedinac više nije s
